Jana \(^ _ ^ ♥) /: 05.2010

31. 5. 2010.

Restaurant Review: BELLA NAPOLI

prvo, klik za uvodnu muziku, stizete u Bella Napoli, ulazite u bastu, zega umine, fontana zubori, fake antique wall prihvatite kao apsolutno ubedljiv i odjednom se nalazite u malom talijanskom atrijumu. Adriano Celentano - 24.000 baci (Sanremo '61):

ABOUT:
Bella Napoli je italijanska oaza u Zemunu. Njihov klasicni italijanski salon za hladno vreme moze vam biti malo previse klasican, ali ce vas u ovo toplo vreme basta ocarati. Hrana je svakako ono sto je najbitnije, a Bella Napoli = divna homemade pasta. Ali stvarno rucno pravljena, tu na licu mesta. Sveza i u bojama.

Ovo je slika sa njihovog sajta na koju su me upecali. U aktuelnostima txt kaze: Sveže domaće taljatele: zelene sa spanaćem, crvene sa paradajzom ili crne od mastila sipe u različitim sosovima. Sveže domaće raviole punjene piletinom, brancinom ili rikota sirom i spanaćem.

Imaju i neke degustacione tanjire, to cu da istestiram sledeci put. Kaze ovako:
Tri vrste taljatela: Zelene "Alpino", Crvene "Mediterraneo", Žute sa bolonjez sosom
Tri vrste raviola: punjenih piletinom, punjenih brancinom, punjeni rikota sirom i spanaćem u sosu od četiri vrste sira
Tri vrste testenine: Njoke u sosu od bosiljka, Crvene taljatele "Mediteraneo", Ravioli punjeni rikota sirom i spanaćem u sosu od mešanih pečurki

M.LJ.A.C.!

DESIGN:
Nedosledan, zbunjujuc. Nedavno redizajniran logo nije bio naslov redizajna celokupnog vizuelnog identiteta. Shvatam ton, ovo je klasicna talijano kujna, nista fensi, fusion, crossover. Tako je i trebalo da izgleda, ubedljivo smekerski-starinski i pomalo ispushteno, onako dirljivo naivno i kao neuko, kao nesto iz onih Cobinih italijanskih beleski. Evo par atmosfera, call it a free art direction advice:

Nasuprot tome, logo u kome ima tri "L", ukucano nekim grunge free fontom... Uh. Ok, Garamond italik, u redu. Ali moze to sve pazljivije, minucioznije, pa neki pametni swash... Ova crvenica u pozadini je ok, pa i to sto slova nisu sasvim bela, ali taj logo koji je najbolji deo vizulenog identiteta usamljen je u svojoj artikulaciji, ma koliko ona nekompletna bila po mojim standardima.

Ostalo, jelovnik klasican, no zing there. Ipak pregledan i jasan. Gondolijer za Napulj? Jel? Font... kosa slova, a nisu italik. Vestacki, italik na silu = oblique. To volim samo u posebno kontrolisanim situacijama. Oblique je tricky.

SERVICE:
Ja nisam neki ustogljeni gost. I nisam luda za ustogljenim konobarima. Znate one sto se onako blazirano polunaklone i kazu Svakako. I dolaze svako malo da pitaju Da li je sve u redu? To me BAS zivcira. E sad ovde smo imali jednog dosta... pa, recimo, neformalnog mladog konobara. Odmah je presao na ti a realno nema pojma koliko je mladji od mene. Sad, to sto imam eternaly-young-looking gen, a i joga me podmladjuje dva puta nedeljno, to je druga prica. On the other hand, tajming mu je bio dobar, vinska preporuka brza i jasna, all right. Obucen, nije priucen. To je kul. Cenim. Muzika dobre jacine, izbor opisuje mesto. Sanremo 60-e. Ja to volim, podseca na tatu.

FOOD:
Zaista kljucna stvar za ovaj restoran. Nije gistro, ne prodaju pricu. Secam se svog prvog odlaska u ovaj restoran, pre mnogo godina, kada sam bila u grcu da li cu imati para za pravi restoran. To je bila verovatno neka... 2002, 2003. Jela sam lignje i krompir naredjane u beloj ovalnoj keramickoj posudi, ispecene u rerni. Klot i fresh. Sada sam krenula direkt na testeninu, ono cime su u Bella Napoliju ponosni.

Jelovnik sa samo par strana, to cenim. Jelovnik kaze mnogo o restoranu. Na tri-cetiri strane staju sva soft i alko pica, predjela, jela i dezerti. Kao kad odete u Most 52, pa vam kazu koju corbu danas imaju i koja dva ili tri jela. Dezert - jedan, mozda dva. 'Oces ili neces. take it or leave it. Nema glistavljenja.

Moja kombinacija tog dana - corba od povrca i pogaca sa ruzmarinom i svezim paradajzom. Odnosno svezim ruzmarinom i svezim paradajzom. Evo slike, koliko zamisljate da je divna, pomnozite sa dva i onda je jos malo bolja od toga. Ili sam ja BAS bila raspolozena.

Sve ukupno, sa corbom od povrca, sasvim blagom, moglo bi da bude dovoljno. Ali ja sam bila ozbiljno gladna. Tako da nastavljamo.

Susedna porcija - zelene taljatele sa kozicama, brokolijem i pinjolima. Brokoli prezicno perfektan, topi se.

Moja porcija, zeleni ravioli (pretpostavljam da je u testu spanac), punjeni rikotom i spanaćem u sosu od slatke pavlake i žalfije. Po specijalnoj narudzbi, bez standardno predvidjene praške šunke. Praske sunke? Uz ovo? Zasto?

Prava porcija, decentno aranzirana, bez nejestivih munja i gromova, tzv dekoracije. Sledeci put nesto bez kremastih sosova, hocu da dozivim tacnije tu njihovu homemade testeninu. Sjajno ide uz madjarsko neko belo vino. Tokaji Muskat. Nisam poznavalac, ali znam sta mi prija. Uz to rukola. Klot. No funky dressings, thank you very much.

Onda ide dezert, ja sam vec dovoljno opustena, a osvezavajuca limun torta se spektakularno srozava i ne dozvoljava otezanje fotografisanjem. Moracete da mi verujete da je dezert bio divan. I uz njega adekvatna muzicka podloga, Paolo Conte, Gelato al Limon

OVERALL:
Evo celog racuna, tu vam je i adresa i telefon, sve. Obratiti posebnu paznju na prvu stavku. Whaaa!? Osoba dinar?

Bottom line - za dvoje oko 35 evra, mislim da je to fer. Za ovaj kvalitet klope i beg u tisinu i hlad platicemo opet. Kad se sve sabere i oduzme:
♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥
(9/10)

30. 5. 2010.

Choco Trophies

Vanishing Creatures commemorative chocolates are in a boxed set of 3 with a percentage of the proceeds to aid WSPA, world society for the protection of animals. Each box of chocolates contains a pygmy hippopotamus, mountain gorilla, and a koala bear. The series makes reference to consumption with an emphasis on conservation education. (txt via Unica, pic via NotCot, heard of it via Epicute)

29. 5. 2010.

Bent♥

Japanska lunch box kultura je moja visegodisnja fascinacija. Japanske zenice domacice svakog dana ulazu sav svoj kulinarski entuzijazam like there's no tomorrow. Evo sta wiki kaze na temu BENTO:

Bento (弁当 bentō) is a single-portion takeout or home-packed meal common in Japanese cuisine. A traditional bento consists of rice, fish or meat, and one or more pickled or cooked vegetables, usually in a box-shaped container.

Containers range from disposable mass produced to hand crafted lacquerware. Although bento are readily available in many places throughout Japan, including convenience stores, bento shops, train stations, and department stores, it is still common for Japanese homemakers to spend time and energy for their spouse, child, or themselves producing a carefully prepared lunch box.

Na flickru cete naci toooonu bento fotki ali nisu sve jednako ozbiljno aranzirane i uslikane kao one u streamovima mojih omiljenih bento mama: luckysundae pre svih, pa look at my photos, i novootkirevene sheree. Sklapanje obroka nije zezanje u luckysundae svetu. Evo njenih skica:

I cime te skice rezultuju...

Pa dve neobicno upecatljive i narativne iz kolekcije sherree:

... pa se odmah vracamo na luckysundae, njene slatke tigrove i nesto alata...

... a kad smo kod alata, ono sto ostaje u drugom planu kod ovih abnormalno prekul klopica jesu kutije - bento boxes i sve oko njih, tu su i drzaci za stapice, kutijice za kuvana jaja, ovo su npr kutijice za po jedan onigiri, trouglastu lopticu pirinca koja moze da bude klot, a moze da ima i razne dodatke. U Japanu sam ih s nogu probala onoliko, i ni jedan nije bio bljak.

Onda predivne za mene klasik japanske ilustracijice na isto tako tipicnim podlogama, mat crna i crvena sa zlatnim detaljima i nesto roze. Pripadajuca paleta:

Pa predivan sakura bunny bento box...

... i jos klasicnih, kakav par...

Dodaci - pile kao dispenser za furikake, i pcelica, kao container peskirica za ciscenje ruku. Brilliant. Ako ste overwhelmed slatkim kiddy porcijama, evo par odraslih porcija za posao iz look at my photos kujne. Klik na sliku za lepsi, zoomed view.

hvala Prasici za potsecanje na bento love linkom na Bento&Co

28. 5. 2010.

Skin Color

27. 5. 2010.

Traveling Books

Pre dve godine, nasa izlozba Fabrika knjiga desila se u sred suncanog Beograda, a danas i sutra gostuje u sred suncanog Zagreba!

Posto i u ovde ima mnogo posla, podelili smo se, pa su neki ostali da opsluzuju Beograd, a neki su otisli u goste. Tako su Olivera Batajic, koautorka nase izlozbe koja prikazuje proces nastajanja korica knjiga ove izdavacke kuce, i Dejan Ilic, urednik, glavni i odgovorni, otisli do ZG-a. Ako ste tamo swing by Booksa!

26. 5. 2010.

Medicina Rossa

Ima nesto cudesno privlacno i jezivo, divno, fascinantno i zastrasujuce u fotkama iz serije Medicina Rossa, Sicilijanca Alberta Sevesa.

Iako je ovo samo boja kapnuta u staklenu posudu i uslikana makro objektivom, scene deluju kao mirni, dostojanstveni i dramaticni snimci krvi.

Potsecaju na unutrasnjost ljudskog tela ili, suprotno tome, igranje sa maglama oblacima i slicnim svakodnevnim cudesima prirode. Jos jedna potvrda jednakosti makro i mikro, kao oblaci koji, posmatrani iz aviona, lice na slag, ili odredjeno drvece u odredjenim formacijama koje neodoljivo potseca na brokoli.

Ova prethodna wow slika in all its glory and details izgleda cak bolje kao citava, integralna, horizontalna. Vidi se i flowy, meki oblacasti deo u prvom planu koji se sleze...

A onda i par detalja istog duha, fotke koje su prethodile crvenoj seriji. Divna istrazivanja, likovnost, forma, valer, upecatljivo... uh. wow. damn.

25. 5. 2010.

Our Tattoo Calendar

Pre skoro godinu dana izgubili smo Djordja Zivkovica, profesora kaligrafije na Fakultetu primenjenih umetnosti. Bilo je neopisivo dirljivo koliko je voleo da radi sa studentima i koliku mu je cast i zadovoljstvo pricinjavalo angazovanje na Fakultetu.

Pred pocetak ove skolske godine, razmisljala sam kako cu modelovati program, odnosno, sta ce treca godina, koja je moje omiljeno igraliste, ove godine imati za temu kljucnog zadatka. Shvatila sam da mi je neohodno da taj veliki zadatak, na kome radimo ceo drugi semestar, bude posvecen Djordju.

I, na kraju godine, evo sta smo napravili. Slovni Tattoo Kalendar ima 52 strane sa 52 studentska rada. To je nedeljni zidni kalendar, sa imaginarnim tetovazama koje ispisuju citate vredne pamcenja.

Proces je isao ovako: odabrala sam citavu gomilicu velikih misli velikih stvaralaca, preveli smo ih na srpski. Pisemo ih cirilicom, razmisljamo o aplikaciji na telo. Zamisljamo da pravimo tetovazu. Oslanjamo se na ono sto znamo o tetovazama, ali samo to sto koristimo cirilicu izbacuje nas iz uobicajenih okvira. Unapredjujemo ideju, dajemo joj licni twist, graficki je oplemenjujemo, ulecemo u prakticno neizvodljivo, arty i efektno. Trudimo se da forma prati sadrzinu. Zelimo da se ponosimo krajnjim rezultatom i da naredne skolske godine svake nedelje sa nestrpljenjem cepamo sledeci list i ponovo se obradujemo novom stranom naseg zajednickog zidnog kalendara. Na kraju osecamo pripadnost i kada podvucemo crtu - Djordje nas je zblizio.

Ovo je nekoliko strana iz tog naseg kolektivnog dela. Sve listove uzivo mozete gledati u prizemlju Zitomlina, na Mikseru koji traje do 29. maja. Posle toga, nadamo se da cemo biti stvarnicki otstampani u pristojnom tirazu i da cemo moci i da vas uputimo i u neku prodavnicu po svoj komad. To bi bilo krasno. Radimo na tome, sponzorstva su dobrodosla!

Napravili smo predivan kalendar u neopisivoj atmosferi zajednistva i poleta. Divno je bilo voditi ovaj poduhvat, za mene je ucinio sve ono sto sam trazila kada sam krenula da razmisljam o tome kako bi bilo divno napraviti nesto secajuci se Djordja. Kalendar je za mene napravio je ono sto amerikanci zovu closure, zatvoreno poglavlje koje donosi mir, a ne podrazumeva zaborav. Upravo suprotno.

..............................................................................................
Almost a year ago, we lost Djordje Zivkovic, Calligraphy Professor at the Faculty of Applied Arts. It was inexpressibly touching how much he enjoyed to work with students and the honor and pleasure he took in working at the Faculty.

Before this school year started, I was thinking about how to alter the program, that is, what will the third year students, being my favorite playground, have as their major assignment. I realized that I needed for this big task we'll be working on during the second semester, to be dedicated to Djordje.

And, at the end of this year, this is what we made. Slovni Tattoo Kalendar (Letter Tattoo Calendar) has 52 pages with 52 student works. This is a weekly wall calendar, with imaginary tattoos writing the quotes worth of remembering.

The process went like this: I have chosen a whole pile of thoughts by great authors, we translated them into Serbian. We write them in Cyrillic, think about application onto the body. We imagine that we are making a tattoo. We rely on what we know about tattoos, but only the fact that we are using Cyrillic places us outside common framework. We improve the idea, give a personal twist to it, enrich it graphically, end up in almost impossible, arty and effective. We try for the form to follow the content. We want to be proud of the final result and to impatiently remove each next page during the next year, and to be glad over and over again when we see a new page of our teamwork wall calendar. In the end we feel belonging even after we summarize - Djordje brought us closer.

These are only several pages of our collective work. All the pages you can see live in the ground floor of Zitomlin, on the Mixer lasting until May 29. After that, we hope that we will be printed for real in a decent number of copies and that we will be able to send you to some store to get your copy. That would be great. We are working on it, sponsorships are welcomed!

We made a beautiful calendar in indescribable atmosphere of collectiveness and enthusiasm. It was wonderful to lead this project, it did for me all that I asked for when I started to think about how wonderful it would be to make something while remembering Djordje. For me, the calendar was that thing the Americans call "closure", ending chapter that brings peace and does not include forgetting. Exactly the opposite.

24. 5. 2010.

NEW YORK CITY

Obuzme me s vremena na vreme silna zelja da idemo opet u Njujork. Sada me opasno drma, a apparently SVI iz nase okoline su se ili upravo vratili, ili su upravo tamo, ili upravo odlaze.

Na kratko dve, tri nedelje, taman koliko bih i ja. Ne mogu ni da pisem o tome. Samo mi se ide. Ja imam totalnu distorziju od percepcije, totalno romantiziranu, pesacko-prolaznicku. Ovo je moj trenutni melting pot NYC atmosfera u glavi:

Uz ovo bih uvek prikljucila i good ol' Across 110th St, pa 'ajde i JayZ-ja i Alishu, totalni cheesy mainstream, ali ima neku snagu i istinu. These streets will make you feel brand new i tako to...