BACKGROUND BY Fuzzco™
Приказивање постова са ознаком Restaurant Review. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Restaurant Review. Прикажи све постове

23.04.2012.

Fish&Zelenish Menu Design Update



Pisala sam vam i o novosadskom restoranu Fish&Zeleniš, pisala sam vam i o njegovom obozavanom  jelovniku. Posto je taj jelovnik, divan kakav je bio, lako postao ugrozena vrsta, odavno su ljudi iz Fisha zajedno sa majstorima iz lokalnog studija Peter Gregson planirali njegovo drugo izdanje.

Taj novi, sasvim izmenjeni jelovnik nije neka novost. Pred kraj leta, pri nasoj poslednjoj poseti Fishu u toj sezoni - videla sam design update. Posto smo prezimeli bez kratkih begova iz grada, ustaljeno via NS i, podrazumeva se, including Fish&Zelenis, tek sada vam predstavljam nekoliko strana iz tog novog, TZV MENIJA.

Zapravo, prvo beleskica. I pored toga sto su bili prebukirani, nas putnike namernike ugostili su srdacno. Dok smo cekali da se oslobodi sto, pijuckali smo complimentary vince i grickali sir i masline. I da nije bilo complimentary to bi bilo sasvim ok, jer mi smo njima stvorili frkicu, a ovako, prosto su dokazali svoj mega smekerizam.




A sad, idemo na TZV MENI. Reci cu vam samo par stvari. Cirilica, tako lepa, meka i licna, sasvim logicna, dosledna, raspevana. Samo jedna boja, plava. Neka... kobalt. Tri boje papira u igri: natur za korice, bela za knjizni blok i crvena za forzac.




02.08.2011.

Restaurant Review: VELI JOZE




Drugi dan istarske nedelje.

Predstavljam vam rovinjski restoran Veli Jože.





ABOUT:
Istarska konoba. To vec zvuci dovoljno magicno. Rovinj, Svetoga Križa 1. Kada prodjete pored stolova na kamenoj ulici, kod trgica na kome peva lokalni bend, udjete u scenografiju prepunu pazljivo biranih dugo sakupljanih relikvija.








SERVICE:Svaki put pomislim: Ovi ljudi vole svoj posao! Hrvatski i italijanski standardno, pa engleski, nemacki i po koji jos jezik. Samo lete s kraja na kraj kafane. Brzo, uigrano, fokusirano, lako. Gazda i gazdarica uvek su tu, drze ekipu na okupu. Iskusna, komunikativna, operativna grupa ljudi koji tamo rade ne menja se vec godinama. Sve funkcionise kao podmazano. Klopu necete cekati dugo, zapravo kad dobijete sto, zavalite se i pijuckate kucnu Malvaziju, koga briga koliko cete cekati. Na odmoru ste.








DESIGN:
Logo, jelovnik i tako ti collateralsi potpuno su nebitni kada pricamo o ovakvom mestu. Njihov dizajn, alfa i omega vizuelnog nastupa konobe Veli Joze, je zivopisni enterijer. Krcat uspomenama, licnim i gradskim, porodicnim i regionalnim. Ponosno i sa niti u prostoru i vremenu, nije povrsno nafilovano. Domacinski odnos pre.

FOOD:Uf uf, odakle da pocnem... Za sta god da se odlucimo, krecemo sa sirom sa tartufima. Naklopamo ga se dok smo u Istri da se zasitimo do naredne godine.





A onda, recimo, brancin i orada al Cartoccio.





Filet brancina, filet orade, slozeni na par slajsova palente, drizzle maslinovog ulja, par maslina, koji kruzic sargarepe. Umotano u papir za pecenje kao u jastuce, lagano peceno u rerni. Ma... uh!





Ili, brancin za dvoje, pa ga cekate sa nozem za ribu i osvezavajucom maramicom za posle.





A onda stigne riblja divota za dvoje sa gomilicom krompira zapecenog u rerni, sa lukom i maslinama. Mmmmmmm.....





Ako biste jos nesto malkice, jedna porcija dagnji, clean and straight...





... i tako svaki put. Sveze, jednostavno, bez tupljenja i snobbinga.


OVERALL:

Zivopisno, a nije sarena laza. Stabilno kvalitetno, jedno od mesta koja cine da se u Rovinju osecamo kao doma. Vracamo se tamo year after year.


(10/10)


.

31.05.2010.

Restaurant Review: BELLA NAPOLI



prvo, klik za uvodnu muziku, stizete u Bella Napoli, ulazite u bastu, zega umine, fontana zubori, fake antique wall prihvatite kao apsolutno ubedljiv i odjednom se nalazite u malom talijanskom atrijumu. Adriano Celentano - 24.000 baci (Sanremo '61):



ABOUT:
Bella Napoli je italijanska oaza u Zemunu. Njihov klasicni italijanski salon za hladno vreme moze vam biti malo previse klasican, ali ce vas u ovo toplo vreme basta ocarati. Hrana je svakako ono sto je najbitnije, a Bella Napoli = divna homemade pasta. Ali stvarno rucno pravljena, tu na licu mesta. Sveza i u bojama.



Ovo je slika sa njihovog sajta na koju su me upecali. U aktuelnostima txt kaze: Sveže domaće taljatele: zelene sa spanaćem, crvene sa paradajzom ili crne od mastila sipe u različitim sosovima. Sveže domaće raviole punjene piletinom, brancinom ili rikota sirom i spanaćem.

Imaju i neke degustacione tanjire, to cu da istestiram sledeci put. Kaze ovako:
Tri vrste taljatela: Zelene "Alpino", Crvene "Mediterraneo", Žute sa bolonjez sosom
Tri vrste raviola: punjenih piletinom, punjenih brancinom, punjeni rikota sirom i spanaćem u sosu od četiri vrste sira
Tri vrste testenine: Njoke u sosu od bosiljka, Crvene taljatele "Mediteraneo", Ravioli punjeni rikota sirom i spanaćem u sosu od mešanih pečurki

M.LJ.A.C.!

DESIGN:
Nedosledan, zbunjujuc. Nedavno redizajniran logo nije bio naslov redizajna celokupnog vizuelnog identiteta. Shvatam ton, ovo je klasicna talijano kujna, nista fensi, fusion, crossover. Tako je i trebalo da izgleda, ubedljivo smekerski-starinski i pomalo ispushteno, onako dirljivo naivno i kao neuko, kao nesto iz onih Cobinih italijanskih beleski. Evo par atmosfera, call it a free art direction advice:



Nasuprot tome, logo u kome ima tri "L", ukucano nekim grunge free fontom... Uh. Ok, Garamond italik, u redu. Ali moze to sve pazljivije, minucioznije, pa neki pametni swash... Ova crvenica u pozadini je ok, pa i to sto slova nisu sasvim bela, ali taj logo koji je najbolji deo vizulenog identiteta usamljen je u svojoj artikulaciji, ma koliko ona nekompletna bila po mojim standardima.




Ostalo, jelovnik klasican, no zing there. Ipak pregledan i jasan. Gondolijer za Napulj? Jel? Font... kosa slova, a nisu italik. Vestacki, italik na silu = oblique. To volim samo u posebno kontrolisanim situacijama. Oblique je tricky.

SERVICE:
Ja nisam neki ustogljeni gost. I nisam luda za ustogljenim konobarima. Znate one sto se onako blazirano polunaklone i kazu Svakako. I dolaze svako malo da pitaju Da li je sve u redu? To me BAS zivcira. E sad ovde smo imali jednog dosta... pa, recimo, neformalnog mladog konobara. Odmah je presao na ti a realno nema pojma koliko je mladji od mene. Sad, to sto imam eternaly-young-looking gen, a i joga me podmladjuje dva puta nedeljno, to je druga prica. On the other hand, tajming mu je bio dobar, vinska preporuka brza i jasna, all right. Obucen, nije priucen. To je kul. Cenim. Muzika dobre jacine, izbor opisuje mesto. Sanremo 60-e. Ja to volim, podseca na tatu.

FOOD:
Zaista kljucna stvar za ovaj restoran. Nije gistro, ne prodaju pricu. Secam se svog prvog odlaska u ovaj restoran, pre mnogo godina, kada sam bila u grcu da li cu imati para za pravi restoran. To je bila verovatno neka... 2002, 2003. Jela sam lignje i krompir naredjane u beloj ovalnoj keramickoj posudi, ispecene u rerni. Klot i fresh. Sada sam krenula direkt na testeninu, ono cime su u Bella Napoliju ponosni.

Jelovnik sa samo par strana, to cenim. Jelovnik kaze mnogo o restoranu. Na tri-cetiri strane staju sva soft i alko pica, predjela, jela i dezerti. Kao kad odete u Most 52, pa vam kazu koju corbu danas imaju i koja dva ili tri jela. Dezert - jedan, mozda dva. 'Oces ili neces. take it or leave it. Nema glistavljenja.



Moja kombinacija tog dana - corba od povrca i pogaca sa ruzmarinom i svezim paradajzom. Odnosno svezim ruzmarinom i svezim paradajzom. Evo slike, koliko zamisljate da je divna, pomnozite sa dva i onda je jos malo bolja od toga. Ili sam ja BAS bila raspolozena.



Sve ukupno, sa corbom od povrca, sasvim blagom, moglo bi da bude dovoljno. Ali ja sam bila ozbiljno gladna. Tako da nastavljamo.

bella napoli beograd

Susedna porcija - zelene taljatele sa kozicama, brokolijem i pinjolima. Brokoli prezicno perfektan, topi se.



Moja porcija, zeleni ravioli (pretpostavljam da je u testu spanac), punjeni rikotom i spanaćem u sosu od slatke pavlake i žalfije. Po specijalnoj narudzbi, bez standardno predvidjene praške šunke. Praske sunke? Uz ovo? Zasto?

Prava porcija, decentno aranzirana, bez nejestivih munja i gromova, tzv dekoracije. Sledeci put nesto bez kremastih sosova, hocu da dozivim tacnije tu njihovu homemade testeninu. Sjajno ide uz madjarsko neko belo vino. Tokaji Muskat. Nisam poznavalac, ali znam sta mi prija. Uz to rukola. Klot. No funky dressings, thank you very much.

bella napoli beograd

Onda ide dezert, ja sam vec dovoljno opustena, a osvezavajuca limun torta se spektakularno srozava i ne dozvoljava otezanje fotografisanjem. Moracete da mi verujete da je dezert bio divan. I uz njega adekvatna muzicka podloga, Paolo Conte, Gelato al Limon



OVERALL:
Evo celog racuna, tu vam je i adresa i telefon, sve. Obratiti posebnu paznju na prvu stavku. Whaaa!? Osoba dinar?

Bottom line - za dvoje oko 35 evra, mislim da je to fer. Za ovaj kvalitet klope i beg u tisinu i hlad platicemo opet. Kad se sve sabere i oduzme:

♥♥♥♥♥♥♥♥♥
(9/10)

24.02.2010.

Restaurant Review: CAMPO DE FIORI



ABOUT:
Posle preslatkog unutrasnjeg dvoristanceta u Dubrovackoj ulici u Zemunu u kome je bio sigurno ususkan, prvi Campo de Fiori je pre par godina odsetao nesto dalje niz Glavnu i zamakao ka Nikolajevoj crkvi, u Njegosevu.



SERVICE:Ono sto odredjuje restoran je hrana i atmosfera koju cine dizajn i - ljudi koji u restoranu rade. I ako nesto od tih elemenata zaskripi, srca na kraju mog review-a se tope. Premesteni Campo de Fiori mi je posle malo batrganja ipak prirastao za srce, a i onaj u gradu je jednako dobar, i cini mi se da uspehu ovog mini lanca trattoria u mnogome doprinose dobro odabrani ljudi, kako kuvari, pizza majstori, tako i oni sa kojima cete biti u direktnom kontaktu. Vedri, prijatni i rastereceni, prisustvovala sam nekim neugodnim scenama u kojima su razjarene musterije prosipale na njih sav svoj bezrazlozni bes, a oni stojicki izdrzavali. People, krenite na vreme u restoran i budite svesni vremena koje ce biti potrebno za spremanje jela koje planirate da narucite. Party of 6 i mnostvo razlicitih jela prosto zahtevaju znatno vise vremena za pripremiti nego, na primer, margarita s rukolom.



DESIGN:
Jednostavni klasik trattoria dizajn stampanih stvari. Tamno zelena, poneki diskretni starinski ukras, fin citak serifni font i bledi oker tonovi smiruju rustican enterijer. Dizajn je ovde daleko od fokalne tacke, dominantan je neki homy feel u kome je fin, pregledan jelovnik sve sto vam treba kad ste gladni.



FOOD:To je dakle ta Margherita con rucola e parmiggiano.



U trenu plane tanjusni prhki list testa sa pravom kolicinom stuffinga. Tezak metalni trozubac bice vase oruzje za napasti ovu lepoticu i uz njega jedan klasik tramontina nozic sa drvenom drskom. Za prvi dolazak preporucujem specijalitet kuce - picu Campo de Fiori, koja je njihova ponosna kombinacija i podrazumeva cetvrtine sledecih: Boscaiola (slanina, pečurke, grašak, pavlaka, mocarela), Margherita con Rucola e Parmiggiano, Ortolana (tikvice, paradajz, paprika, plavi patlidžan, mocarela), Spinaci e Gorgonzola. Boskajolu mozete traziti i bez slanine, if you wish. Opet, be nice, say please.



OVERALL:
Solo na kvik bajt, porodicno na tri pizze za cetvoro combo share, sa drugaricom na bla-bla turu, bice vam jednostavno, brbljivo i fino.
♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥
(10/10)

CAMPO DE FIORI
Zemun, Njegoševa 35, 31.69.006
Grad, Skadarska 11, 324.29.40


.............................................................................................

20.01.2010.

Restaurant Review: PIRE SLOW FOOD

ABOUT:
Prica o restoranu Pire Slow Food pocinje i zavrsava se sa Crêpe Suzette ili, kako to njihov racun kaze - Creppes Susette. Iskoristila sam da lepu priliku obelezim deljenjem jedne porcije ovih magicnih puterastih zesty francuskih palacinki. Ali, idemo od pocetka.
SERVICE:
Tamo su uvek fini, jednostavni, nasmeseni, na usluzi. Uvek zuje i snimaju situaciju, sve tiho i elegantno funkcionise. Jelovnik se menja s vremena na vreme, a osoblje je uvek upuceno, obuceno i zainteresovano da pomogne, objasni i saceka da se odlucite. A sam bog zna da je meni ovo poslednje vrlo potrebno.



FOOD: Hrana divna. Simple clean good food. Dok smo ziveli u kraju, svako malo smo vidjali utovar novih malih kolicina svezih namirnica, posebno probranih i maksimalno dobro, pametno i znalacki iskoriscenih. Kada trazite potaz od karfiola to cete upravo i dobiti. Simple as that. Add a dash of pepper ako volite.

Pre klope, preporucujem pravi caj od nane. Sasvim blago obojena premirisna topla voda greje dusu, ukorenjuje. A onda - narudzbina. Ja svaki put izaberem nesto drugo, inace ne volim postavku "za mene - standardno". Ako ste mojih kapaciteta, jedna salata i jedan pire bice vam odlicna baza za nadolazeci magicni dezert. Nesto blaza kombinacija, salata sa spanacem, avokadom i listicima badema plus pire sa celerom ili onaj sa bosiljkom - a la Lokica (da, da, Stefanovic). Cezar salata je njihov klasik, specificna po tome sto je standardna piletina zamenjena divnim kockicama lososa. Uz Cezar salatu, pire sa safranom ili mozda sa tartufima. Domacim, srpskim, zamislite. Sigurno niste ni znali da ih ima i ovde. Jednom trgovanju tartufima u restoranu Pire imala sam srece da prisustvujem. Mmmmm...




DESIGN: Pa, s obzirom da je ovo restoran Dragane Ognjenovic, da li ste ocekivali ista manje od divnog. Cisto belo, kao da je Ula, svedska sekretarica Producenata Maksa Bijalistoka i Lio Bluma, obigrala jedan krug. Na prvi pogled mozda cak i malo upscale odbojno, u smislu da ja, na primer, nisam dugo smela da primirisem jer sam mislila da je ovo mesto out of my price range. Ali ne, evo jednog racuna u prilogu. Tu vam je i adresa i telefon.

Kvadratasti escajg, sezonski dekor u prostoru, beli Tord Boonjte lusteri (kod nas ih mozete kupiti u KUBO-u u Visnjicevoj), d.o.home posudje (koje mozete kupiti u obliznjoj radnji u Kneza Sime Markovica), meni narocito drazesne solje sa koralom iz prethodne kolekcije... Pa drveni, u belo premalan pod i kredenci, plus - exposed brick wall, bela polica sa mnogo fake belih knjiga i gomilica kul casopisa za listati narocito ako ste solo svratili na quick bite.




I na kraju - Crêpe Suzette ili Creppes Susette. Kako god. They're magnificent. I uz njih, kafa s mlekom servirana u pomenutoj koralnoj solji. A uz kafu, na tacnici - gomilica minijaturnih zvezdica kolacica. Pa mislim... stvaaarno.




OVERALL:
Dodjite u neko off vreme (sa minimalnim brojem stalnih selebriti gostiju) i temeljno se pozabavite jelovnikom. Imena i cene su slozeni centralno pa jos i spacionirana, pa je sve malo teze graspovati. Samo lagano, take your time. Sta god da narucite, uziiiivacete.


(10/10)

................................................................................................................
ABOUT:
The story about the Pire Slow Food starts and ends with Crêpe Suzette, or, as stated on the receipt - Creppes Susette. I used one nice occasion to split one portion of these magical butterish zesty French crêpes. But, let’s start from the beginning.

SERVICE:
People there are always nice, simple, smiling, at your service. They are always in a rush and they scan the situation, everything functions quietly and elegantly. The menu is changed from time to time, and the staff is always in the know, trained, interested in helping you, explain and wait for you to decide. And god knows that I need the last so very much.

FOOD:
Food – wonderful. Simple clean good food. While we lived in the neighborhood, every once in a while we would see the shipping of the new small amounts of fresh foodstuffs, carefully selected, shipped in, and ultimately well, smart and knowledgably used. When you ask for cauliflower pottage, that is exactly what you will get. Simple as that. Add a dash of pepper if you like.

Before the food, I recommend the real mint tea. Just mildly colored water of super-scent warms up the soul, sets the roots. And then – the order. I choose something different every time, in general I do not like the “standard order” thing. If you are of my capacities, one salad and one mashed potatoes portion will be an excellent base for the upcoming desert. Somewhat lighter combination, the spinach, avocado and almond leaves salad plus mashed potatoes with celery or with basil – a la Lokica (yes, yes, Stefanovic). Caesar salad is their classic, specific for the typical chicken being replaced with wonderful little squares of salmon. With Caesar salad, the mashed potatoes with saffron or maybe with truffles. Local, Serbian, imagine that. I’m sure you didn’t even know you can find them here. I was lucky enough to witness one of the truffles trades in Pire restaurant. Mmmmm…

DESIGN:
Well, considering the fact that this is Dragana Ognjenovic’s restaurant, did you expect anything less than magnificent? Clean white, as if Ula, the Swedish secretary of Max Bialystock and Leo Bloom’s The Producers, made a circle around. Even a bit upscale repelling, meaning that I for example, did not dare to come close for a long time, because I thought this place is out of my price range. But no, here is one receipt disclosed. You’ll also find the address and the phone number on it.

Square-shaped cutlery, seasonal interior decoration, white Tord Boontje chandeliers (here you can buy them in KUBO in Visnjiceva Street), D.O. home dishes (which you can buy in the nearby store in Kneza Sime Markovica Street), to me particularly enchanting cups with the coral from previous collection… And then the wooden, colored in white floors and cupboards, plus – exposed brick wall, white shelf with many fake white books and a little pile of cool magazines to flip through, especially if you dropped by on your own for a quick bite.

And in the end - Crêpe Suzette or Creppes Susette. Whatever. They're magnificent. And with them, a coffee with milk served in the above mentioned cup. And with the coffee, on the little plate – a little pile of miniature star-cookies. I mean reeeally…

OVERALL:
Come at some off time (with the minimal number of regular celebrity guests) and deal thoroughly with the menu. The names and the prices are centrally aligned, and additionally spaced, so it is all a bit hard to grasp. Just slowly, take your time. No matter what you order, you’ll enjooooy.
♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥
(10/10)

13.11.2009.

Restaurant Review: SAFARI BAR

Sinocni prvi beogradski koncert grupe JINX sa nasim morskim pajtasicama i pojacanjem, podsetio me je na vracanje sa Premanture, Istra, Hrvatska. A tamo je Safari bar... Dakle, prvo klik ovde, otvorite muziku u novom tabu ili prozoru, a onda sledi txt:

ABOUT:
Ovo zapravo nije Restaurant Review jer Safari bar nije Restaurant. To je bar. Zapravo, mislim da je to nekakav Snack Bar. Odnosno - snek bar. Ima nesto da se prezalogaji. Osnovno i dovoljno kada se pravi pauza u jakog sunca sred dana ili pred odlazak sa plaze kucici.

Safari bar se nalazi na Premanturi, u okviru nacionalnog parka, rt Kamenjak. Ne znam tacno gde je i kako smo ga uopste nasli, mislim da smo se navigirali sms-om koji su nam kao haiku uputstvo poslali drugari koji su tamo bili pre nas. Uglavnom, znacete kada ste ga pronasli jer cete iz daleka ugledati ovu skalameriju. A onda, kada udjete medju trsku i siprazje... kao neka komuna samo bez onog kljucno odbojnog strokavog hipi prizvuka. Jamb, karte, novine... Uzivancija.




SERVICE:
Self Service. Neki punkt koji nije ali deluje kao prikolica parkirana u zbunju. Genijalno. Kao ono u Grckoj, mali bazicni usluzni objekat blizu plaze van naseobina...

FOOD:
Ne secam se sta su bile opcije ali znam da su samo obicne frigane lignje bile opcija za mene. Komad limuna, par maslina i presmesna komadeska belog hleba. Ili bijelog kruha. Kako god. Mislim da mi lignje nikada u zivotu nisu bile tako ukusne, fine, meke, sveze, tople, savrsene. Znate kad se nasetujete na mood, pa pustite da vas nosi.




DESIGN:
Savrsen koncept budzak. Obicno, cupavo, znalacki kultivisano da deluje nekultivisano, a da vam nista ne smeta dok hodate u japankama. Par sumanutih rastrkanih igracaka cini ludi zabavni park za pomahnitalu decu. Kante umotane u trsku, za bazicnu reciklazu. I nesto metafizike zalepljene za posluzavnik = parce sper ploce, a sve to na drvenom stolu od dva delfina koji jure jedan drugom rep.



OVERALL:

After a visit to the beach, it's hard to believe that we live in a material world. ~ Pam Shaw
♥♥♥♥♥♥♥♥
(10/10)

.........................................................................................
Last nights concert that Croatian band JINX gave to the Belgrade audience reminded me of getting back to Rovinj from Premantura, Istria, Croatia. And there at Premantura, rt Kamenjak, there is a place called Safari bar. So, first things first, click here and open in another tab, and then continue looking and reading.

ABOUT:
This is not actually Restaurant Review since Safari bar is not actually a Restaurant. More of a bar. Snack bar. Something to snack there. Basic and just right when you need a hideout and a break from the harsh midday sun or heading home from the sunset beach.

I'm not quite sure where this place is actually located at rt Kamenjak, I think we navigated to it thanks to our friends' haiku instruction text message. Anyway, you'll know you've found it when you see this strange towering creation. And then, you dive into this thicket like getting suddenly into some kind of a hippie commune without that nasty dirty part. Yamb, playing card, newspapers... Chillin'.

SERVICE:
Self Service. Some kind of a hut like a trailer parked on this spot ages before and grew into thick weeds. That's not how it is, it's only the feel.

FOOD:
I cannot remember what the options were but I know for sure that the only option for me were these plain fried calamari. A slice of lemon, a few olives and a silly piece of plain white bread. I haven't had that since... I can't remember. I think that I haven't had these tender, fine, tasty, soft, fresh, perfect squid ever in my life, and I've had them in loads. You know how it is when you're set to a good mood and you let it carry you wherever. It can't go wrong.

DESIGN:
A perfect concept little place. Plain, rugged, smartly cultivated so it looks totally uncultivated and you still have no problem walking here and there in your flip flops. A couple of crazy kids toys make a scattered playground. Basic waste separation bins wrapped in the thatch roll. And some metaphysics glued to a piece of plywood that act as a tray for your special order. And all that on out double dolphin shaped tables chasing each others tails.

OVERALL:
After a visit to the beach, it's hard to believe that we live in a material world. ~ Pam Shaw
♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥
(10/10)

27.10.2009.

Restaurant Review: MOST 52 (officialy known as Konoba Stari podrum)



ABOUT:

Konoba Stari podrum nalazi se u unutrasnjosti Istre, na njenom krajnjem severu, tik uz hrvatsku granicu sa Slovenijom. Svako od nasih drugara ko je bio tamo ima svoj naziv za ovo mesto, nas je Most 52. To vam je i marker, od Momjana pratite vinsku cestu ka vinariji Kozlovic i kad ugledate znak za Most 52 - parkirate. Tu se u predivnom zelenilu nalazi jos divniji restoran.



SERVICE:
Ne mogu da opisem koliko je meni tamo ugodno. Nekako poznato, ugodno, lezerno, sedis u basti i preplavljuje te zelenilo. Zelis da ostanes tu i zavidis Istranima. Jasna tradicija prociscena do krajnje jednostavnosti i savrsen osecaj za lak obrt u gourmet aktuelnost. Ozbiljno i nepretenciozno, prava mera nenametljivosti i usluznosti. Most je mesto na koje biste odveli Harvija Kajtela, Klunija i Breda Pita ili baku, mamu i tetku. Domace, mirno i istovremeno vrcavo, zahvaljujuci mladoj domacici sa originalnim istarskim smislom za humor. Jutarnji.hr ostrina. Saznali smo da je Kozlovic i dalje zakon i to ne zato sto su komsije, a da je Ipsa ultimativno maslinovo ulje. Sve u blizini, obavezno stavite na svoju PONETI-IZ-ISTRE shopping listu.



DESIGN:
Mostu ne treba dizajn. Ok, mozda samo BAS dobar logo, vizitka i secer, toliko im treba. Sada, sve sto je od dizajna neophodno je tu, crveno beli karirani stolnjaci i dobar escajg. Razlicite solje za manju i vecu kafu.



FOOD:
E, tu smo (trljam dlanove). Gospodja Zrnic i njene (cini mi se) dve cerke - razbijaju. Vec sam pisala svoju ljubavnu notu kada smo prosle godine sasvim slucajno nabasali na ovo mesto. Posle godinu dana, sa trunkom strepnje da je ono proslogodisnje iskustvo bilo kombinacija dobrog tajminga i bujne maste, vrlo brzo mi je bilo jasno da nista nisam iskonstruisala. Nekoliko dnevnih opcija, jelovnik totalna nepotrebnost. Imamo manestru, ili imamo corbu od gljiva, ili imamo od rajcica iz baste. Savrseno. Pa, sta biste da jedete, meso ili... Ja cu FUZE SA TARTUFIMA! graknem ne cekajuci da devojka zavrsi recenicu. Pored toga, prica se da su gljive na zaru nebeske... Kuver, samo uvod u naruceno blazenstvo - dva parcenceta hleba sa istim besamel-like sosom i malo narendanih tartufa.

A fuzi... fuzi zasluzuju svoj pasus. Tradicionalna istarska vrsta testenine, spravljena inhouse. Kvadratici otprilike 5cm, urolani po dijagonali. Sos. Narendani tartufi. Izmesa se na licu mesta. Fuzi... skuvani tako da se fino zvacu, gumenkasti, rekli bi al dente, al necemo da se frljamo. Samo savrseno skuvani. Porcija - taman kad sam BAS gladna.



OVERALL:
Prosto savrseno.

(10/10)

Related Posts with Thumbnails