KADA SMO BILI mali pa sa skolom krenemo u setnju po Kalemegdanu, nekom misterijom i mimo bilo kakvog smisla meni znanog uvek sam se kacila za one heklane kichaste stvari. Mislim, kacile su se sve devojcice, ali to je jedna jedina situacija koje mogu da se setim da sam ja bila u grupi sa tim "svim" devojcicama... Uglavnom, to su bile one neke razne besmislice, sesirici premali za lutku a preveliki za barbiku i slicne presamostalne budalastine rasprostrte (kakva rec!!!) i uredno poredjane po nekakvoj tkanini dole na betonu. Niko se od nas nije primao na sustikle i tako te neke ozbiljne komade, samo na te male sarene stvari. Nemam pojma sta je moja mama mislila kad se sa tim vratim sa izleta...
Uglavnom, izgleda sam napravila krug, krenula sam opet da padam na nalepnice, igrackice i heklane minijature. Ali ovo sad je druga stvar. Uvek u prolazu dzadom bacim pogled na te rukotvorine, to bih volela da umem da radim i pre sto godina sam imala par bljeskova u toj oblasti od kojih je najupecatljiviji bio jedan cvrsti crni sesiric koji sam sebi isheklala uz mamine instrukcije, nosila sam ga u dizajnerskoj i tako svesrdno doprinosila prepoznatljivoj masi malih cudaka iz umetnicke skole.
Uglavnom, nije to pitanje golog zanata i rada po nekim matricama koliko me individualnost i nova kreacija oduva sa nogu. Mislila sam da najvise volim da vidim neki novi cvet izvezen onim divnim mekim kao svilenim koncem koji se pretapa u tonovima boje, ali nabasam u vikend strafti na baku jednu uredno pokupljene natapirane sede kose koja ima svoju malu radnju na otvorenom bas ispred ulaza u galeriju FLU. Ona kreira magicne mini kotarice i soljice sa tacnicama. Beli i bela kafa konac, modle kao iz snova, sare i pretapanja, poklopcici i ruckice. Lake su kao pero i kao da su ustirkane. Dizajnirane kao da ih je pravila neka devojka koja je tehniku naucila od bake, toliko zabavne. Baka kaze da ih ona sve osmisljava, pocela je da ih pravi za svoje unuke. Pih, sto je nisam uslikala...
Trk kod bake po svoju mini menazeriju! Evo moje ekipice:
..................................................................................................
THERE'S THIS super cute granny I bumbed into while wandering through the city's galleries this weekend. Not only that she makes all of these little crocheted baskets and cups but she designes them as well! I was stunned when I saw a million different patterns, on her improvised sell point right there in front of Belgrade's Art Academy's gallery. She told me she started making them for her grandaughters and she just sits and starts making them with no precise idea whather pattern and colors will exactly be. She mixes crytal clear white with white coffee thread and they work perfectly togheter. If you happen to bumb into Belgrade be sure to get some of these for your small menagerie, the three I chose hold my pink baby Treeson, a small porcelain rabbit and my two rings. Voila!
Нема коментара:
Постави коментар