25. 8. 2009.

Soapy Feel

********************************************************
NAJPRE SAM
na Dieline-u videla Fringe sapune...


... a onda sam u Anthropologie on-line radnji pronasla nesto jos divnije. Nathalie Lete Soaps. Iako su prvi lepi, prefinjeni, zlacani i sveukupno prekrasni, ovi su jednostavniji, naivniji, topli, bliski, homy. Kao dvorac u Sen Tropeu u odnosu na Provansalsku kamenu terasu sa ogromnim saksijama lavande koja pripada kuhinji sa kredencima omalanim u mlecno belo. Pitanje trenutnog osecaja, zapravo, a ja sam sada pre u provansalskom modu.





Fini oblutak od sapuna sa jedne strane drazesno izrezbaren u dobranom reljefu koji docarava biljku po kojoj taj sapun mirise. Slova na kutiji ispisana kao slikarskim kistom, ne toliko vesto kontrolisano i raspisano kao sto se potpisivao Pikaso, mozda pre kao Gogen, Mane ili Mone, drazesno i pomalo kao nesigurno. Kao sto je onomad na kesicama zamrznutog povrca pisao moj deda naslove: Grasak, Boranija ili mozda cak Buranija, malo drhtavom rukom koja je nekada davno zavrsila osnovnu skolu. Ma... krasno.

................................................................
.........................................................................
FIRST I SAW Fringe soaps at Dieline...

... and then, browsing through
Anthropologie on-line store, I found something even more dear to me. Nathalie Lete Soaps. Even though the first ones are beautiful, sophisticated, gold leaved and overall divine, the latter ones are just so much simpler in the most lovely way, more naive, warm, homey. The two are like San Tropez chateau compared to a stone terrace in Provence, one with huge lavender pots and belonging to a kitchen filled with wooden cabinets and cupboards painted in milky white. Actually, a matter of the current feel, and I'm more in Provence mood right now.

A nice roundy of soap carved at one side into a fine relief thet depicts a flower the soap itself smell of. The names on the box handlettered like the old masters used to brush sign their paintings, not that calligraphically effective as Picasso's signature, maybe more like
Gauguin or maybe Manet or Monet used to sign, in a dear and a bit insecure way. Just like my grandad used to sign those frozen veggie bags. Just... lovely.

Нема коментара:

Постави коментар

Related Posts with Thumbnails